Električna energija se u Bosni i Hercegovini proizvodi i koristi preko 115 godina. Prva električna centrala izgrađena je 1888. godine na rudniku uglja Zenica, sedam godina poslije puštanja u pogon prve izgrađene električne centrale u svijetu - Njujork 1881. godine. Zbog privredne nerazvijenosti proces elektrifikacije u Bosni i Hercegovini odvijao se sporije u odnosu na elektrifikaciju razvijenih evropskih zemalja. Krajem 1919. godine u Bosni i Hercegovini je bilo elektrificirano svega 1,1% naselja. U 1945. godini električnu struju imalo je 16 % naselja, a u 1980. godini 93 % naseljenih mjesta. Proizvodnja električne energije u 1945. godini dostigla je nivo od 65 miliona kWh. U 1992. godini ostvarena je proizvodnja od 13,7 milijardi kWh, a u 2002. godini je proizvedeno 10,8 milijardi kWh električne energije. Obim potrošnje električne energije iznosio je u 1945. godini 55 miliona kWh, u 1991. godini 10,6 milijardi kWh, a u 2002. godini 9,8 milijardi kWh.

Uporedo sa elektrifikacijom Bosne i Hercegovine i rastom upotrebe električne energije, razvijale su se potrebe za povezivanjem električnih centrala i centara potrošnje električne energije prenosnom mrežom. Razvijani su kapaciteti i povećavan naponski nivo objekata i postrojenja za prenos i transformaciju električne energije. Značajniji dalekovodi za prenos električne energije u Bosni i Hercegovini počinju da se grade početkom 20-tih godina prošlog vijeka na naponima 5 kV, 6 kV i 10 kV. Prvi dalekovodi 10 kV napona izgrađeni su na potezima TE Sarajevo - Ilidža i TE Kreka - Tuzla. Dalje, izgradnja prvih dalekovoda viših naponskih nivoa prenosne mreže u Bosni i Hercegovini povećavala se sljedećom dinamikom.

Prva faza:Od 1920 do 1948. godine za prenos električne energije koriste se objekti i postrojenja na naponu od 5 kV, 6 kV, 10 kV, 30 kV i 35 kV. To su bili uglavnom nepovezani objekti koji su korišteni za prenos električne energije u okviru zona regionalne elektrifikacije.

Druga faza: Od 1948 do 1958. godine, za prenos električne energije koriste se mreže na naponima 35 i 110 kV. U ovoj fazi, prenosnom mrežom se intenzivno šire i povezuju zone regionalne elektrifikacije. Povezuju se električne centrale i sinhronizuje se korištenje njihovih kapaciteta. Stvaraju se tehnički uslovi za pouzdano snabdijevanje centara potrošnje električne energije na cijelom području Bosne i Hercegovine i oblikuje se elektroenergetski sistem Bosne i Hercegovine.

Treća faza: Od 1958 do 1976. godine kapacitete mreže za prenos električne energije u Bosni i Hercegovini čine objekti 110 i 220 kV napona. Dalekovodi i transformatorske stanice se grade po usvojenoj jedinstvenoj tehničkoj koncepciji i zahtjevima njihovog funkcionisanja u elektroenergetskom sistemu Bosne i Hercegovine. Vrši se povezivanje sa prenosnim mrežama drugih elektroenergetskih sistema bivše Jugoslavije i stvaraju tehnički uslovi za pouzdan prenos proizvedene električne energije, potreban uvoz, tranzit i izvoz električne energije.

Četvrta faza: Od 1976 do 2002. godine prenosnu mrežu u Bosni i Hercegovini čine objekti i postrojenja 110 kV, 220 kV i 400 kV napona. Ove mreže su građene po jedinstvenoj tehničkoj koncepciji i funkcionalnim zahtjevima elektroenergetskog sistema Bosne i Hercegovine. U prenosne objekte i postrojenja ugrađivana je savremena - energetska, zaštitna, mjerna, signalna, telekomunikaciona i druga oprema. Obrazovan je potreban stručni kadar i stvarani drugi uslovi za uspješno funkcioniranje prenosne mreže u elektroenergetskom sistemu Bosne i Hercegovine.

Prenos električne energije u Bosni i Hercegovini je oblikovan kao posebna elektroprivredna djelatnost polovinom 50-tih godina prošlog vijeka. Dana 17. juna 1953. godine Rješenjem Republičkog izvršnog vijeća NR Bosne i Hercegovine osnovano je Elektroprivredna kompanija za prenos električne energije Elektroprenos sa sjedištem u Sarajevu. Predmet poslovanja bio je prenos električne energije, projektovanje, izgradnja, održavanje i razvoj prenosne mreže u Bosni i Hercegovini. Sa početkom poslovanja Elektroprenosa prvi put se u Bosni i Hercegovini formira posebna cijena prenosa električne energije i prenos električne energije oblikuje kao posebna elektroprivredna djelatnost.

Prvo značajnije jezgro 110 kV mreže u Bosni i Hercegovini formirano je 1954. godine. To jezgro činila je mreža od 480 km dalekovoda 110 kV i pet transformatorskih stanica 110/35 kV. Izgradnjom ovih dalekovoda i transformatorskih stanica povezane su HE Jablanica, HE Jajce I, HE Jajce II, TE Kakanj i TE Zenica. Izvršeno je spajanje u jedinstvenu funkcionalnu cjelinu već velikih regionalnih električnih mreža Centralne Bosne (Sarajevo, Zenica, Travnik, Kakanj, Bugojno, Jajce, Goražde, Foča...), Sjeveroistočne Bosne (Tuzla, Doboj, Brčko, Bijeljina, Zvornik, Vlasenica...) i Hercegovine (Mostar, čapljina, Jablanica,...).
U sastavu ovih regionalnih električnih mreža radile su novoizgrađene javne centrale HE Bogatići, HE Mesići, HE Vlasenica, TE Banovići i industrijske elektrane u Blažuju, Lukavcu, Foči, Bosanskom Brodu i Maglaju. Jedinstveno funkcionisanje povezanih elektrana i električnih mreža omogućila je izgradnja i početak rada dispečerskog centra. Tako je 1954. godine počeo uspješno da funkcioniše elektroenergetski sistem Bosne i Hercegovine.

Tokom proteklih 50 godina, od formiranja Elektroprenosa, kapaciteti mreže za prenos električne energije u Bosni i Hercegovini razvijani su vrlo dinamično. To se pregledno vidi iz podataka u tabeli br. 1.

Tabela br. 1: Razvoj mreže za prenos električne energije u Bosni i Hercegovini od 1954 do 2002. godine.

Tokom ratnih događaja u Bosni i Hercegovini, od 1992 do 1995. godine došlo je do velikih oštećenja i razaranja objekata i postrojenja prenosne mreže. Zbog toga je u njenu sanaciju i revitalizaciju bilo potrebno uložiti veliki rad i investiciona sredstva. Jedan dio kapaciteta prenosne mreže, međutim, još nije saniran i ne koristi se.
Dinamičan razvoj kapaciteta prenosne mreže u Bosni i Hercegovini u proteklih 50 godina, apsorbovao je obimne investicije. To se pregledno vidi iz podataka u tabeli br. 2.

Tabela br. 2: Investicije u razvoj prenosne mreže u Bosni i Hercegovini

Prostorni razmještaj dalekovoda i transformatorskih stanica prenosne mreže 2006. daje se na karti elektroenergetskog sistema Bosne i Hercegovine.

U razvoj prenosne mreže u Bosni i Hercegovini najintenzivnije se investiralo u periodu od 1975 do 1983. godine kada je realizovan poznati program izgradnje 400 kV mreže.

Organizacija djelatnosti prenosa električne energije u Bosni i Hercegovini mijenjala se uporedo sa promjenama privrednog sistema i evolucijom organizacije elektroprivrede. Krajem 2002. godine u djelatnosti prenosa električne energije egzistirale su tri Elektroprijenosne organizacije - Elektroprenos Sarajevo preduzeće za proizvodnju, prenos i distribuciju električne energije u sastavu Elektroprivreda Bosne i Hercegovine Sarajevo; Elektroprenos Banja Luka - Zavisno državno preduzeće za prenos električne energije u sastavu Javnog matičnog državnog preduzeća za proizvodnju, prenos i distribuciju električne energije Elektroprivreda Republike Srpske i Elektroprijenos Mostar u sastavu Javnog preduzeća za proizvodnju, prenos i distribuciju električne energije Elektroprivreda Herceg - Bosne Mostar.
Usvojenim zakonom o prenosu, regulatoru i operateru sistema električne energije u Bosni i Hercegovini 2002., stvorene su pretpostavke za osnivanje jedinstvene Kompanije za prenos električne energije što je i učinjeno Zakonom o osnivanju kompanije za prenos električne energije u Bosni i Hercegovini 2004., te je kompanija Elektroprenos/Elektroprijenos Bosne i Hercegovine, a. d. Banja Luka sa sjedištem u Banjaluci registrovana kod Ministarstava Pravde Bosne i Hercegovine 01. 02. 2006., rješenje broj 08-50.3.-01-4/06., i započela sa svojim radom.
Cilj organizovanja jedinstvene Kompanije za prenos električne energije je stvaranje uslova za funkcionisanje i razvoj tržišta električne energije i stabilan i racionalan prenos električne energije u Bosni i Hercegovini.